Dalmatinski Ispit

Dalmatinski Ispit
Dalmatinski Ispit

Video: Dalmatinski Ispit

Video: Dalmatinski Ispit
Video: Dalmatinski pršutari imaju puno razloga za zadovoljstvo 2024, Ožujak
Anonim

Ovdje su prikazana četiri mužjaka iz Dalmacije, od kojih je jedan izmišljen. Psi se "prikazuju" u otvorenom razredu. Potrebno je smjestiti tri psa - na prvo, drugo i treće mjesto. Četvrto - zapravo ne postoji i ne pretvara se: jednostavno "pokazuje" većinu mogućih nedostataka. Možete li uočiti te nedostatke?

Sva tri prava psa bila su izložena u ringu i zauzela su mjesto u okviru prva četiri, a jedan od njih sudjelovao je u "Best-in-Show". Sva tri psa su uravnotežena, ali na različite načine. Postavlja se pitanje funkcionalnosti tipa, njegove podudaranja sa svrhom pasmine i općenito ispravnim sastavom.

Dalmatinac na izložbi, fotografija fotografije psa
Dalmatinac na izložbi, fotografija fotografije psa

Autor Svenska Mässan iz Švedske - BIR Grupp: 6 DALMATINER, Mellanmöllan Honey Pie

Jedan od tih mužjaka ima visinu grebena od 61,5 cm, drugi - 60, a treći 55 cm. U ovom je slučaju duljina tijela jednaka za sve pse, ali duljina udova je različita. Koji je od tri Dalmatinca najbolje uravnotežen u skladu sa zahtjevima ove pasmine?

Pas A. Iz moje točke gledišta, ovo je dobro uravnotežen pas, simetričnih linija, razine "Best-in-Show", bez tragova hrapavosti ili opterećenja. Svakako zaslužuje prvo mjesto. Njena boja može biti čisto bijela s crnim ili smeđim mrljama, čokolada, a ne crvenkaste ili žućkaste boje.

Glava ima izvrstan omjer s obzirom na veličinu njuške i lubanje. Pigmentacija nosa i kapka je završena. Prijelaz s čela na njušku je umjeren, na čelu nema bora. Oči su srednje veličine, zaobljene, svijetle i inteligentnog izraza (tamne u psa s crnim mrljama i smeđe u psa sa smeđim mrljama).

Vrat je prilično dug, lijepo zakrivljen, suh i postupno se širi prema tijelu, na grlu nema nabora kože. Kutovi prednje i zadnje noge su umjereni. U prednjem dijelu vitke prednje noge imaju jednaku duljinu kao i dubina tijela, u predjelu šavova postoje lagani nagibi. Zadnje noge su angulirane u koljenu i skočnom zglobu. Ramena su dobro definirana, rebra dobro lučna, leđa ravna, krilo je snažno, bez izraženog luka. Stopala su okrugla, kompaktna, sa lučno zakrivljenim nožnim prstima.

Poželjno je da tragovi na ušima ovog psa budu izraženiji, u obliku malih zasebnih mrlja. Ali na crnoj pozadini nalaze se mrlje bijele kose, pa se ne misli o potpunom spajanju mrlja u jedan kontinuirani govor. Preferira se odsustvo bilo kakvih "bijelih prozora" na tijelu. Ovu osobinu se ne može sigurno predvidjeti u uzgoju, ali veličinu i mjesto mrlja određuje genotip. Također je poželjno da rep ima najmanje nekoliko malih crnih mrlja.

Dalmatinci crtaju sliku
Dalmatinci crtaju sliku

Pas B. U Sjedinjenim Američkim Državama ovaj Dalmatinac smatrao bi se obrastao i bio bi diskvalificiran: njegova visina u grebenu je oko 1,5 cm veća od standardne (ne više od 60 cm). U Kanadi se takav višak smatra nedostatkom. Izabrao sam ovog psa kao primjer, ne samo zato što je visok, već i zato što veliki rast u ovom slučaju narušava ravnotežu životinje.

Tijelo ovog psa na prvi pogled djeluje anatomski kraće od tijela ostalih pasa, ali u stvari, duljina tijela je ista za sve pse. Čini se da je tijelo mužjaka B kraće zbog činjenice da su mu prednje udove oko 2,5 cm dulje od mužjaka A. Takvi dugi udovi daju psu izuzetno uravnotežen izgled, ali za Dalmatinca je to potrebno dugo vremena, a da se ne umori da trči po troti, pa je zato prikladniji kratki udovi.

Prekomjerna duljina od zgloba koljena do skočnog zgloba dovodi do činjenice da je podlaktica kod ovog psa nepotrebno dugačka. Ravnoteža prednjih nogu sa stražnjim stražnjicama dovodi do veće izdržljivosti na troti. U svakom slučaju, psu B nedostaje sklad koji je tipičan za pasminu.

Ipak, ovaj pas je perspektivan za uzgoj i preferirao bih ga u tom pogledu u odnosu na dalmatinsku C, jer je dobro poznato koliko je teško postići dobro rame u psu.

Pas C. Raspravljajući o prednostima i nedostacima prvog i drugog Dalmatinca, valja napomenuti da i pas C ima prednosti, ali zauzima treće mjesto zbog prisutnosti dviju glavnih grešaka u njemu, koji kod prva dva psa nedostaju.

Međutim, njezinu ne baš savršenu ramenu i rame (u kombinaciji s okruglim šarama) nadopunjuje vodoravna vrpca, što sugerira dobru ravnotežu. Nedostaci u strukturi prednjih i stražnjih udova nisu pretjerani, ali ipak narušavaju harmoniju pasmine i utječu na pogoršanje pokreta na troti.

Pas D. Ovaj nepostojeći pas "pokazuje" nedostatke koji ga sprečavaju da se ocjenjuje na izložbi. Najočiglednija od njih su previše duboko tijelo i zagušenja, koji nisu karakteristični za Dalmatinca. Također mogu dodati da su joj noge posebno skraćene za 2,5 cm. Pas solidne građe.

Glava ima tri greške: ispupčenu lubanju, teške i slabo postavljene uši, labavu kožu, tvoreći nabora ispod grla.

Mjesta na repu trebaju biti manja od mjesta na trupu. Nije vidljivo na slici, ali ima mrlju na psećoj dlaci, oči su plave (zanimljivo je da plave oči Dalmatinca u SAD-u nisu kažnjene), neke mrlje su brončane, neke limunske, a obris oko očiju nepotpun.

Znakovi diskvalificiranja. Kanada ima pet znakova diskvalifikacije za Dalmatince. Među njima su velike čvrste mrlje, podvlaka ili prekrivanje više od 0,3 cm, trobojnica ili izgled druge boje koja nije predviđena standardom (čista bijela s crnom ili čisto bijela sa smeđim mrljama). Visina grebena više od 60 cm u ovoj se zemlji smatra nedostatkom, a u SAD-u nedostatak greške.

Prilikom procjene boje važno je utvrditi koji je lik više mjesta. O tome moramo razgovarati, jer je dalmatinski standard Kanadskog kinološkog kluba, odobren 1. srpnja 1975., prepoznao velike kontinuirane spotove kao poroke. Trenutno se toga pravila ne pridržavam, no s vremena na vrijeme postavlja se pitanje, pa ga moram razjasniti.

Standard kaže: "Mrlje ne bi trebale biti neograničene veličine, već trebaju biti okrugle i jasno vidljive. Što su jasnije, to bolje. Njihova je veličina promjera oko centimetara. Dopušteno je pronaći nekoliko mjesta tako blizu da se rubovima dodiruju jedno s drugim, ali ne stapajte se u čvrsto veliko mjesto."

Na ušima i oko očiju obično se nalaze velike, kontinuirane mrlje. Dalmatinski psići rađaju se bijeli. Buduće velike mrlje vidljive su od rođenja. Treba dodati da mnoštvo štenaca pri rođenju ima zatamnjena područja na gornjem dijelu uha, ali mrlje se neće pojaviti na njihovom mjestu, dlaka koja raste na ovom području je bijela. Kada pregledavate crno uho, morate biti sigurni da postoji uključivanje bijele kose. Ako jesu, onda ova oznaka nije čvrsta crna mrlja, već spojene male točke. Drugi način provjere je potražiti bijele dlačice na unutarnjoj strani uha.

S engleskog prevela Olga Mishchiha, časopis "Prijatelji" (psi), 1996-3